Istorijat

Priobalna Dakija (Dacia Ripensis na latinskom jeziku) je bio naziv jedne rimske pokrajine deo Aurelijanine Dakije, Dacia Aureliana, prvobitno osnovane od cara Aurelijana (oko 283 N.E. kad je on postavio granicne kamene i jedan od njih je bio obnovljen od Gajanija) posto se on povukao iz Dakije severno od reke Dunava. Ratiarija (Ratiaria) je bila osnovana kao glavni grad Priobalne Dakije (prethodno je bila kolonija osnovana od Trajana u Gornjoj Meziji, Moesia Superior). Ratiari se nalazi u Bugarskoj, kraj Dunava, 17Km juzno od Vidina. Glavni grad je sluzio koliko kao sediste vojnog guvernera toliko i kao vojna baza rimske legije XIII Gemine. Po Priskusu, Priobalna Dakija je bila uspesna pokrajina u cetvrtom i petom veku nase ere. Medjutim, u toku ranih 440-tih, Huni su osvojili pokrajinu (pre toga, bilo je sukoba izmedju Rimljana i Huna pri cemu su Huni osvojili Kastru Martis, Castra Martis, podmuklim nacinom). Iako je pokrajina bila kratkotrajno obnovljena, Avari su je konacno desetkovali 586. godine. Na odredjenijoj beleski, Aurelijan je razvio Priobalnu Dakiju kraj Dunava izricito izmedju Gornje Mezije, Moesia Superior, i Donje Mezije, Moesia Inferior. Tokom vlade cara Trajana, mnogo tvrdjava i utvrdjenja je bilo izgradjeno u pokrajini. Ove tvrdjave/utvrdjenja su ubrajala Singidunum (danasnji Beograd), Viminacijum (Kostolac), Tanata, Zernis, Doukepratou, Kaputboes (Caputboes), Zanes i Pontes.

Priobalna Dakija je imala nekoliko vecih gradova koji su bili i episkopski centri odakle se sirilo rano hriscanstvo. Pored Ratiarie jedan od glavnih centara je bio i grad Akve (lat.Aquae) koji je bio i episkopsko sediste. Na Serdickom saboru (Serdica, danasnja Sofija) 343. godine pominje se da je bio prisutan i episkop Akvea „ Vitalis et Daciae Ripensis de Aquis”. Ovu episkopiju pominje i car Justinijan u svojoj poznatoj 11. noveli.

Na jednoj sacuvanoj nadgrobnoj ploci iz Akvea (danas Prahovo, rum. Praova) podignutoj malom decaku hriscaninu Dassianusu stoji: „Dassianus senior et Galla titula (sic) pueri (sic) bimato Dassiani iuniori Dassianus iunior, Christi electus neofitus” (Dasijan Stariji i Gala postavili su nadgrobni natpis dvogodisnjem decaku, mladjem Dassianusu. Dassianus Mladji, novokrsteni izabranik Hrista”.

Prema starim domorodackim imenima se moze videti da je na ovim prostorima hriscanstvo sireno ne samo medju romanizovanim vec i starim domorodackim stanovnistvom.

Rumunski Pravoslavni Protoprezviterat Priobalne Dakije je ziva iskra dako-rimskog hriscanstva, vere predaka danasnjih Rumuna takozvanih Vlaha, starosedelaca istocne i severoistocne Srbije, koje je posle mnogo mnogo godina obnovljeno sa blagoslovom Rumunske Patrijarsije i Preosvecenog Oca Dr. Daniila, Episkopa Rumuna-Vlaha iz Srbije.

I danas posle oko 2000 godina ovaj protoprezviterat na starosedelackom jeziku objavljuje i slavi Hristovu spasonosnu nauku i Njegovo Sveto Vaskrsenje.